VATROSLAV KULIŠ – METAMORFOZE – Grad Nova Gradiška

VATROSLAV KULIŠ
METAMORFOZE
UTORAK, 16. SVIBNJA 2023. u 18:00 SATI
DOM KULTURE

Poštovani,
s osobitim veseljem najavljujemo izložbu naziva Metamorfoze, cijenjenog akademskog slikara Vatroslava Kuliša. Izložba uglednog hrvatskog umjetnika s međunarodnom karijerom bit će otvorena u utorak, 16. svibnja s početkom u 18:00 sati, u galerijskom prostoru Doma kulture.

Slikarska pozicija Vatroslava Kuliša u suvremenom hrvatskom slikarstvu dugo je i pomno stvarana. Već od samih izlagačkih početaka, bilo je jasno da se radi o jednom novom kolorističkom i gestualnom izričaju, koji se istovremeno oslanja na tradiciju naše gestualne apstrakcije, ali i bori protiv nje za vlastiti prostor i identitet. Povremeno ćemo u nekim manjim ili većim fragmentima Kuliševih slikarskih mijenâ prepoznati i osjetiti njegovu daleku slikarsku braću poput Crnčića, Dulčića, Murtića, Kaštelančića, Glihe, Šimunovića, D. Paraća i Kulmera, no istaknuti britanski kritičar Edward Lucie Smith inzistirat će i na tragovima „silovite emocije romantičarske umjetnosti“ koje ga vode do Géricaulta, Delacroixa i Turnera.

Kuliš je unutar korpusa recentnog hrvatskog slikarstva jedan od glavnih protagonista apstraktnog i postapstraktnog ekspresionizma, s posebnim senzibilitetom prema motivima iz prirode, poput vode, mora i mediteranskog pejzaža, što ga veže i uz meditativni pol europske poslijeratne kolorističke apstrakcije. U radovima iz ciklusa „Centripetalne fuge“ mogu se dešifrirati tri polazišna motiva: sunce, cvijet i vrtlog, koje slikar koristi kao inspiraciju za složene kompozicijske sustave longitudinalnog formata, iznimno dinamički pokrenute kompozicije. Postepeno je prirodu posve transformirao u apstraktnu energetsku matricu slike („Metamorfoze mora“, „Ključanje vode“, „Herbarium pictorium“), a u zadnjem se ciklusu „Centripetalnih fuga“ koncentrirao na radove u tehnici akrila na platnu, žestokih gesti i kolorita, koji u kontinuitetu ukazuju na traganje za prostorom osobne slobode, kako je primijetio kritičar Edward Lucie Smith, jedan od najboljih tumača ovog slikarstva. Kroz izmjene i kontrapunktiranje snažnih, ekspresivnih i na prvi pogled neobuzdanih poteza i curenja boje te dijelova koji su kontemplativni, lirski i autorefleksivni, Kuliš stvara krajnje intrigantan dijalog s podlogom, koristeći tople i hladne boje za uspostavljanje prednjih bliskih i udaljenijih planova /dubinskih strukturâ na slici.

Tonko Maroević smatrao je kako Vatroslav Kuliš spada među umjetnike koji nisu izgubili vjeru u potencijale slikarstva „pa tu vjeru potvrđuje primjerenom afirmacijom snažne kolorističke izražajnosti, kroz strastven i razveden osobni rukopis, poput protuotrova svakoj ravnodušnosti i apatiji“. To i jest slikarevo pravo lice, trajno okrenuto vitalističkom predznaku, gdje rijetko postoje tamni ili melankolični trenuci.
Kuliš u svakom novom ciklusu bez straha eksperimentira s pikturalnim problemima i prostorom slike, dolazeći možda najbliže do sada konceptu tzv. čistog slikarstva, hrabro za sobom ostavivši „romantičnu personalizaciju Prirode“ (Igor Zidić), prema istraživanju energetske potke slike, gdje su boja i gesta jedini elementi likovne forme, stopljeni u prostor osobne i metaforičke slobode; trajno okrenut eksperimentu, možda čak i ideji slikanja jedne kontinuirano otvorene, nedovršene idealne slike.
Iva Körbler

Biografija umjetnika:
Vatroslav Kuliš (1951.), završio je u Zagrebu Srednju školu za primijenjenu umjetnost 1971., a slikarstvo je diplomirao na ALU u Zagrebu 1976. godine u klasi prof. Šime Perića.
Jedno vrijeme radio je u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“ kao likovni urednik Opće enciklopedije i Hrvatskog biografskog leksikona. Bio je član glumačke družine „Histrion“, i autor je nekoliko scenografskih i dizajnerskih rješenja u HNK Zagreb, kazalištu Komedija i Zagrebačkom kazalištu lutaka.
Autor je nekoliko grafičkih mapa. Opremio je i ilustrirao brojne knjige. Značajan dio umjetničkog stvaralaštva obuhvaća i sakralni ciklus djela (mozaici, križni putevi, slike kristoloških motiva) u crkvama u Metkoviću, Klobuku, Čitluku, Širokom Brijegu i Melbourneu u Australiji.
Boravio je na studijskim putovanjima u Parizu (Cité des Arts), Münchenu, New
Yorku i Melbourneu.
Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, među kojima su odličje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1997.), državna nagrada Vladimir Nazor (2000.), godišnja nagrada Galerije Forum (2003.), Nagrada za životno djelo grada Metkovića (2015.), Nagrada Grada Zagreba (2018.).
Izlagao je na više od 170 samostalnih i preko 140 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u svim značajnim muzejima i galerijama moderne i suvremene umjetnosti u Hrvatskoj. U stalnom je postavu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te u brojnim istaknutim galerijskim, muzejskim i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu.