Otvorenje izložbe Skice iz Edena, akademske slikarice Edit Glavurtić
Dragi naši,
s veseljem Vas pozivamo na otvorenje izložbe Skice iz Edena, akademske slikarice Edit Glavurtić koje će se održati u petak 29. 5. u 18,00 sati uz predavanje povjesničarke umjetnosti Sonje Švec Španjol i glazbenog gosta iznenađenja. Izložba je dio našeg projekta Žene u Domu kulture, a može se pogledati do sredine lipnja.
Veselimo se Vašem dolasku,
Srdačan pozdrav iz POUMAR
SKICE IZ EDENA
Otvorenje izložbe Skice iz Edena, akad. slikarice Edit Glavirtić održat će se u petak 29. 5. u 18,00 sati uz predavanje pov. umjetnosti Sonje Švec Španjol. Izložba je dio našeg projekta Žene u Domu kulture, a može se pogledati do sredine lipnja.
ŽIVOTOPIS UMJETNICE:
Edit Glavurtić rođena je 1965. u Splitu, a u Zagrebu živi od 1970. godine. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti, Odjel zidnih slikarskih tehnika. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za slikarstvo, diplomirala je 1988. godine u klasi prof. Đure Sedera. Dvije godine zaposlena je u Zagreb filmu, na odjelu scenografije kao asistent scenografa, i oslikava pozadine za crtanu seriju „Mali leteći medvjedići“. Odlazi u Beč 1990. godine, gdje se bavi likovnim radom i 1995. godine na „Schule fur Angewandte Kunst“ dobiva titulu magistra umjetnosti. Od 2003. godine ponovo živi u Zagrebu i radi kao samostalna likovna umjetnica. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Skice iz Edena
… jer što je život ako nije doživljen u svojoj punini i bogatstvu? Povratak prirodi nameće se kao jedan od prioriteta u 21. stoljeću, posebice nakon što se pojedinac, zanesen tehnološkim i znanstvenim napretkom, prepustio utrci s vremenom toliko preopterećen ambicijama da je zaboravio biti čovjek. Odnos čovjeka i prirode jedan je od najkompleksnijih odnosa koji se kontinuirano mijenjao kroz povijest, a do ključnog urušavanja nepobitne spone došlo je u aktualnom stoljeću. Pojedinci koji su osvijestili otuđenje od vlastitih korijena iznova uče kako zastati na trenutak i dopustiti prirodi da ih očara, inspirira i podsjeti tko smo i zašto smo. Da bi se čovjek ponovno povezao s prirodom mora biti otvoren prema svim stvarnostima i ljepotama koje priroda pruža vodeći računa kako njezino bogatstvo počiva na neiscrpnom vrelu čudnovatih pojava. Povratak prirodi predstavlja povratak samome sebi, a to, između ostalog, prepoznajemo u opusu akademske slikarice Edit Glavurtić koja je unutarnju radost življenja pretočila u radost likovnog stvaralaštva.
Dva međusobno različita cvijeta suštinski su motivi iz prirode preuzeti kao podloga za gradnju jedne posve intrigantne likovne priče. Božur kao jedan od najraskošnijih cvjetova s velikim okruglastim pupoljcima prepunih latica nanizanih u slojevima u potpunoj je suprotnosti s perunikom, neobičnim i elegantnim cvijetom suptilnih boja kojeg krase izdužene latice jasno naznačenih bridova. No, cvijet je tek polazište za gradnju likovne priče koja vrlo brzo nadilazi pojam polazišnog motiva i započinje vlastiti život – život proizašao iz pomne studije likovne forme. Božur je cvijet čija prirodna konstrukcija otvara nebrojene mogućnosti, u kojem se latice doslovce rađaju jedna iz druge gradeći pritom bogatstvo razvedenih formi koje djeluju krajnje meko i paperjasto. Kako sama umjetnica kaže, slikajući latice cvijeta koji je izdvojen i višestruko uvećan naglasak stavlja na dvije nematerijalne dimenzije: tišinu i svjetlost pri čemu se forma, zavisno od udaljenosti s koje se promatra, rastvara apstraktno što se u potpunosti uklapa u filozofiju “oslobađanja približavanjem”. Meditativni proces gradnje kompozicije likovnim elementima poput linije, boje i volumena oslobađa krucijalan duhovni aspekt koji autorica utkiva u svaki rad. Moguće ga je osjetiti kroz bogatstvo formi i sadržaja unutar kojeg se postepeno otkriva punina života, pulsirajući titraj prirode i neprikosnoveni stvaralački nerv umjetnice. Forme se rađaju jedna iz druge i transformiraju tonovima različitih svjetlosnih vrijednosti unutar jedne dominantne boje, najčešće ružičaste. Posebno su intrigantne kompozicije sorte božura Maximov festival gdje ogromne snježnobijele površine latica akcentuiraju crvene mrlje na samim vrhovima te one bliže središtu pupoljka. Za razliku od ružičastih, krajnje tonski oblikovanih, božura ritam razvedenih formi bijelih pupoljaka determiniraju suptilni uplivi boje crvenog vina koji sporadično akcentuiraju pojedine rubove latica ostvarujući dojmljivu cjelinu koja počiva na kontrastu mekoće volumena i oštrine crvenog obrisa. U svim izvedenicama i interpretacijama božura, neopisiva ljepota punoće formi naprosto mami da ih dotaknete, te potiče iluziju opojnog mirisa. Te težnje ne javljaju se zato što su forme oblikovane realistično, već zato što je Edit Glavurtić u likovnu formu vješto utkala svu ljubav, radost, poštovanje spram prirode i ponajviše vlastito nepatvoreno osjećanje prirode koju ne preslikava već ju čini živom u svojoj primarnoj vokaciji – slikarstvu.
Za razliku od bogatstva i razvedenosti formi božura interpretiranih u različitim fazama zrelosti od zatvorenih pupoljaka do rascvalosti, cvijet perunika nudi posve drugačije mogućnosti u interpretaciji likovne forme. Krajnje elegantan cvijet izduljenog vretenastog oblika s fragilnim laticama oštrih bridova lišen je suvišnih detalja i prenatrpanosti. Nit poveznicu sa studijom božura pronalazimo u razvoju kompozicija različitih kretanja i usmjerenja pri čemu otvorenost kompozicije daje naznaku da niz možda nije dovršen već se potencijalno nastavlja u novoj interpretaciji na drugoj slici. No, božuri vrlo često ispunjavaju cijelu površinu slike dok je kod interpretacije perunike prostor čistine odnosno bjeline platna podjednako važan kao i prostor koji na slici zauzima motiv cvijeta. Nevjerojatna tankoćutnost velikih površina latica dočarana je bogatim rasponom tonova unutar jedne boje te količinom zastupljene svjetlosti, ali i suptilno naznačenom namreškanom teksturom površine. Zahvaljujući minuciozno izvedenim likovnim elementima možemo osjetiti lakoću, fragilnost i nevjerojatnu pojavnost cvijeta koji vlastitim unutarnjim gibanjem stvara kompoziciju najsuptilnijeg plesa prirode pri čemu svaka latica dosljedno igra svoju ulogu u službi utjelovljenja nadrealno očaravajuće kompozicije.
U svojim studijama likovnih formi Edit Glavurtić vješto koristi uljenu slikarsku tehniku koja se nametnula sama po sebi kao tehnika koja najviše odgovara karakteru umjetničinog osjećanja materije prilikom realizacije likovne ideje. Autorica potencira glavnu karakteristiku ulja odnosno njegovog nevjerojatnog raspona boje od najdublje sjene do najvišeg svjetla što ponajbolje vidimo na svjetlosnim akcentima latica cvijeća na kojima svjetlost titra u punini svoje blistavosti. Suverenim vladanjem likovnim elementima i unutarnjim osjećanjem materije, ali i interpretiranog sadržaja, Edit Glavurtić postiže likovnu zvučnost slikarstva koje je nastalo iz najdublje unutarnje stvarnosti – stvarnosti koja nikoga ne ostavlja imunim iz jednostavnog razloga – jer je iskrena. (Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.)