MARTA ŽIVIČNJAK “UNUTARNJE REFLEKSIJE” – SAMOSTALNA IZLOŽBA

/u ,

MARTA ŽIVIČNJAK
UNUTARNJE REFLEKSIJE
SAMOSTALNA IZLOŽBA
ČETVRTAK, 15. LIPNJA U 18:00 SATI
DOM KULTURE

Poštovani,
s osobitim veseljem najavljujemo izložbu naziva Unutarnje refleksije, umjetnice Marte Živičnjak. Izložba će biti otvorena 15. 6. (četvrtak) s početkom u 18:00 sati u galerijskom prostoru Doma kulture.
Izložba je dio manifestacije Volim ljeto i kulturu.
Veselimo se vašem dolasku!

O umjetnici:
Marta Živičnjak rođena je 7. srpnja 1987. u Zagrebu. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu 2006. godine. Nakon završene srednje škole upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (Nastavnički odsjek) 2006. godine. Po završetku preddiplomskog studija opredjeljuje se za smjer slikarstvo na diplomskom studiju. Od 2010. članica je HDLU- a. Diplomirala je 2012. godine u klasi profesora Ante Rašića. 2021. godine postaje članica ULUPUH- ove Sekcije za Tekstilno stvaralaštvo. Aktivno izlaže od 2010. godine. Sudjelovala je na kolonijama i rezidencijama u Hrvatskoj i inozemstvu (Cité des Arts, Pariz, 2016.). Do sada je imala desetak samostalnih izložbi te tridesetak skupnih, pozvanih i žiriranih, u zemlji i inozemstvu.
Od 2023. članica je HZSU- a. Živi i radi u Zagrebu.

UNUTARNJE REFLEKSIJE
Zadnjih sedam godina Marta Živičnjak kontinuirano razvija prostorne, odnosno, ambijentalne instalacije koje se temelje na konceptu mobila. Nakon serija perforiranih crteža na papiru, umjetnica je željela više istraživati kinetičku umjetnost, uz igru svjetla i sjene ovalnih visećih oblika od papira. Početna ideja plavih instalacija razvijena je nakon poziva na tematsku grupnu izložbu „Plavo – ženske perspektive“ 2020. godine. U interpretaciji Marte Živičnjak njezini radovi zadržavaju sve elemente mobila kakve poznajemo iz svjetske moderne umjetnosti, od neznatne mase elemenata do konstrukcije labilne ravnoteže koja se pomiče od samog strujanja zraka. Sitne papirnate plohe povezane su gotovo nevidljivim linijama flaksa koji cijeli ambijent u jednom trenutku počinjemo percipirati ne kao linijski i plošno istanjene mase volumena, već kao plavu jezgru koja tvori, obuhvaća i zatvara određeni prostor.
Mali plavi ovalni elementi u rasponu od svjetloplave, ultramarina do kobaltno plave sažetak su brojnih autoričinih doživljaja i refleksija, gdje korištenje plavog pigmenta u tehnici akvarela nosi vrlo velik dijapazon značenja i metafora, koje svatko može sam „upisivati“ prema vlastitom iskustvu i projekciji. Plava nije samo boja neba, kiše, vode i mora, već je prema brojnim (duhovnim) tradicijama i kulturama lunarna boja koja označava ženski princip stvaranja i postojanja – boginje kao nebeske carice. Plavo je također simbol bezgraničnog prostora koji u sebi povezuje nebo i zemlju podjednako, ali prema istočnjačkim tradicijama osim praznine i beskonačnosti u sebi sadrži smisao svih stvari i postojanje svih bića. U zapadnoj ju kulturi često povezujemo s idejom mira, mudrosti, vjernosti i vječnosti, i ta se kontemplativno-meditativna razina može osjetiti u ambijentalnoj instalaciji Marte Živičnjak.
U našoj popularnoj kulturi 20. stoljeća plavoj se boji često pridodaje melankolična, tugaljiva dimenzija, no to nije razina simbolike za kojom umjetnica traga ili teži. Na prvi bismo pogled – ovisno o vlastitom raspoloženju – zaista mogli upisivati u plavi ambijent vlastite asocijacije poput kapi kiše, suza, Yves Klein plavog lišća ili čak oblutaka. „Instalacija kroz dan mijenja svoj izgled pod dnevnim svijetlom kao i pod večernjim. Želim instalacijom privući posjetitelje i nesvjesno ih zaustaviti da se na tren posvete svojim asocijacijama te vlastitim doživljajima viđenog. Strujanjem zraka oblici se pomiču te plijene pažnju promatrača svojim laganim pokretima koji smiruju i opuštaju. Cilj je da se instalaciju može obići, ali i stati ispod nje, odnosno, doživjeti je iz različitih kutova. Ti oblici zapravo predstavljaju ostatke vremena koji nam ostaju od cijelog dana, a opet vesele, smiruju i opuštaju“ (Marta Živičnjak).
Ovog proljeća nebo se stalno otvara nad nama, spaja se doslovce s planinama i zemljom, kiše u nama dozivaju jesenji smiraj prirode umjesto buđenja, no Martin senzibilitet ukazuje na stoičku kontemplaciju u prirodi i pomoću prirode; na koncept da u kaosu i neizvjesnosti oko nas sačuvamo radost i vještinu života, poput Hessove igre staklenim perlima.

Iva Körbler